GRČKOŠKOLSKA

Jedna od najstarijih u Novom Sadu. Naziv je dobila po Grčkoj školi, objektu na br. 3, koju je osnovala zajednica Grka, nastanjena u Novom Sadu od 1739. godine. Svedočanstvo o ovoj školi pruža nam i spomen-ploča, koja se nalazi na spratu fasade objekta, a ovu školu Grci su, 1869. godine, poklonili Srpskoj pravoslavnoj velikoj gimnaziji u Novom Sadu. Između Miletićeve i Pašićeve, nekadašnjih sokaka - Lebarskog i Ćurčijskog, kad se od centra ide kroz Katoličku portu, tuda je najbliži put do Platoneuma (današnje zgrade Ogranka SANU), Gimnazije Jovan
Jovanović Zmaj i Matice srpske. U produžetku je znamenita ulica Zlatne grede.

S desne strane, na uglu Miletićeve i Grčkoškolske, br. 2, nalazi se Privredna banka (nekada poznata Ljubljanska banka) velika poslovna zgrada podignuta 1895. po projektu bečkog arhitekte Franca Vorude, za tadašnji Cent ralni kreditni zavod, koji se 1914. udružio sa zagrebačkom Srpskom bankom. U eklektičkom je stilu, sa bogatim dekoracijama renesansno-baroknih
elemenata, s velikim zidanim balkonom iz Miletićeve ulice na baroknim konsolama i vratima od kovanog gvožđa. Na zgradi je 1921-24. dozidan još jedan sprat sa kupolom, kada je na vrh kupole podignuta i pozlaćena figura rimskog boga trgovine Merkura, sa štapom obavijenim zmijom, rad novosadskog vajara Đorđa Jovanovića. Stari Novosađani pominjali su ovo zdanje
kao orijentir: ,,na uglu kod Zlatnog čoveka”.

U objektu na br. 1, živeo je Arkadije Varađanin. Kuću je kupio od dr Đorđa Natoševića. Na žalost,
zgrada je zamenjena pre tri decenije spratnom (po projektu Dragana Ivkovića) u kojoj je danas salon nameštaja „Šipad”.

U kući br. 7, živeo je Mihajlo Polit-Desančić. Na uglu Grčkoškolske i Pašićeve ulice (Ćurčijske), u kući koju Novosađani od vajkada zovu „Kod ikone”, rodila se Marija Tran dafil. Ikona je kasnije sklonjena. U lokalu je bila Vujićeva, zatim Popićeva apoteka, a sada optička radnja „Getaldus”.

I na kraju, na br. 8, živeo je Miloš Dimitrijević (1824-1896) istaknuti političar, poslanik u Ugarskom
saboru, predsednik Matice srpske, čovek koji je celokupno imanje zaveštao Matici srpskoj.

Što se tiče objekta u br. 5 u ovoj ulici, on je dugo vremena bio dom istaknutog Novosađana Miše Dimitrijevića. Miša Dimitrijević (Novi Sad, 12.02.1847 - Novi Sad, 05.01.1889), kao pitomac Save Tekelije studirao je i diplomirao prava na univerzitetu u Budimpešti. Još kao student veoma aktivan, učestvuje u Omladinskom pokretu i bio je sekretar Ujedinjene omladine srpske. Posle zabrane rada ove organizacije, učestvovao je u radu ilegalne Družine za ujedinjenje srpsko. Istaknuti saradnik Svetozara Miletića i njegov naslednik na Crkveno-narodnom saboru u Sremskim Karlovcima. Takođe, bio je i srpski poslanik u peštanskom parlamentu. Glavni organizator prenosa posmrtnih ostataka Branka Radičevića iz Beča na Stražilovo. Duže vreme urednik Miletićeve Zastave. Vlasnik i urednik lista Branik, sekretar književnog odeljenja Matice srpske. Njegova mati bila je sestra poznatog slikara Dimitrija Avramovića. Za sam objekat treba reći da su na postojećem mestu bila dva objekta, sa velikim ulazom za kola u sredini, a da je Ana Dimitrijević spojila ove dve kuće i napravila postojeću. Reč je o visokoparternoj kući, razuđene pravougaone osnove u obliku ćiriličnog slova P. Za sada, prvi poznati zapis o ovoj kući datira iz 1853. godine. Godine 1924. fasada kuće je rekonstruisana po nacrtu inž. Dušana Tomića, kada su probijeni otvori i aktiviran podrum. Fasada kuće je bogato dekorisana, a po stilu objekat pripada neorenesansi - istoricizmu. Ovde je kasnije doseljena porodica Radivoja Kovačevića, a sada živi s porodicom njegova kći Mara udata Žunter. Susedna jednospratnica, trokrakna, s centralnim ulazom i ukupno 17 prozora, broj 7, bila je vlasništvo Dimitrijevićevog bliskog saradnika i naslednika u Liberalnoj stranci dr Mihaila Polita Desančića. U prizemlju je stanovao mernik Aleksandar Vulko sa ženom Vidom rođenom Varađanin, koja je bila zapažena u muzičkom životu Novog Sada. Kuću su kupili od Polita Desančića 1917. braća Lazar i Mita Milutinović, trgovci. Zgrada je u raskošnom postklasicističkom stilu.

Kuću pre ugla, broj 9, sa svega dva prozora, gde je sad u prizemlju buregdžinica Mirkova iz Mokrina „Tri sokola”, kupio je 1919. trgovac Slavko Milutinović od Mihajla Lungovića, takođe trgovca, ali je kuću prodao već posle nekoliko godina. Vlasnici su potom bili članovi porodice Jocić. Poslednja u ovom nizu je kuća „Kod ikone”, na uglu Grčkoškolske i Ćurčijske - (Pašićeve), sa ikonom na fasadi (koja je kasnije uklonjena), pripadala je Mariji Trandafil. U lokalu je bila Vujićeva, a zatim Popićeva apoteka, a sad je optička radnja „Getaldus”. Pored banke pod brojem 4 je kuća krojač a Teodora Grbića. Najmlađi današnji njen stanovnik, rođen 1994, šesti je potomak s istim imenom.

Treći Teodor Grbić, poznati modni krojač u međuratnom periodu prošlog veka, 1934. je na staroj visokoparternoj zgradi dozidao sprat. U prizemlju je bila krojačnica, a nad njom je velikim metalnim slovima ispisano ime i prezime. Sin je nasledio radnju, a unuk, peti Teodor Grbić, završio je elektrotehniku. U prizemlju je sada kafić. Velika i lepa trospratna stambena kuća broj 6 podignuta je 1936-37, pod rukovodstvom inž. Danila Kaćanskog. Na njenom mestu bile su dve stare kuće, visokoparterna i spratna. Vlasnik prve bio je advokat i gradonačelnik Jovan Radovanović, a druge kraljevski savetnik Teodor Mandić. U jednoj od njih bio je i stan poznatog kompozitora i profesora muzike Isidora Bajića. Obe kuće legatom su ostavljene Novosadskoj gimnaziji i Patronat je podigao današnju zgradu kao Zadužbinu Teodora Mandića. Tu su pred Drugi svetski rat stanovali advokat Kosta Hadži ml, direktor Gimnazije kralj Aleksandar I, dr Branko Magarašević, profesori Mladen Leskovac i dr Milan Petrović i dr.

Poslednja kuća na desnoj strani, broj 10, pripada porodicama Jovanović i Moč. Na uglu je i zahvata i ulicu Svetozara Markovića (Pašićeva). U nasledstvo ju je dobio zet Stevana Branovačkog Gavril Jovanović, čiji potomci i danas tu žive. Unuka Gavrilova Milica, poznata pijanistkinja, udala se za advokata, predsednika Matice srpske, dr Aleksandra Moča, te je i on sa porodicom ovde stanovao. Gavrilov sin Dušan je devedesetih godina dao da se, po projektu arhitekte Vladimira Nikolića, dozida jedno krilo zgrade, prema Grčkoškolskoj ulici, i tamo otvorio veliku kapiju.

Na levoj strani Grčkoškolske, na uglu Miletićeve 10, nalazi se zgrada čija fasada je u stilu secesije. Pripadala je porodici Radovanović, a kasnije Dunđerskima. U njoj je godinama posle rata bila zdravstvena stanica. Na ovom mestu bilo je kućište koje je Dimitrije Obrad Milutinović 1857. kupio od profesora Ljubomira Stojanovića za svoju kćer Anku i zeta dr Svetozara Miletića kao miraz.