Bajić, Miloš

Bajić, Miloš, baron, veleposednik, dobrotvor (Zemun, 1. II 1827 - Ause kod Beča, 31. VII 1897)

Sin Petrije, najstarije ćerke kneza Miloša, i Toše Bajića, trgovca i pivara zemunskog. Učio je u Papi, Šopronu i Budimpešti. Porodica Bajić imala je velike posede u Varadiji, Markovcu, Velikom Žamu, Etelhazu i Bočaru. Dvorce su imali u Varadiji i Bočaru, a palate u Budimpešti i Beču. Veliko nasledstvo od oko desetak miliona forinti pripalo mu je posle ubistva kneza Mihaila, kada je postao jedan od najbogatijih Srba u Ugarskoj. Kada je odlikovan Ordenom gvozdene krune, dobio je austrijsku a zatim i ugarsku baronsku titulu od Varadije. Živeo je u Pešti i Zemunu. Poslanik Ugarskog državnog sabora bio je 1884, a 1895. izabran je za člana gornjeg doma Sabora. Zajedno sa bratom od tetke, baronom Fedorom Nikolićem, finansirao je izdavanje lista Srpski dnevnik, koji je izlazio u Budimpešti 1888/89. i zastupao politiku srpskih notabiliteta. Političke ambicije nisu mu bile velike a osim srpskog govorio je malo nemački. Pored manjih novčanih priloga, koje je davao pojedinim srpskim ustanovama kao što je Matica srpska, ovekovečio se kao veliki dobrotvor davši 100.000 forinti za izgradnju srpske gimnazije u Novom Sadu. Sahranjen je na imanju u Varadiji, blizu Vršca.

LITERATURA: NDo, 1897, br. 60; A., Baron Miloš Bajić, BK, 1897, 1023-1024; Srbobran, 1897, br. 88 i 90; NV, 1897, br. 62; M. Đ. Milićević, Dodatak pomeniku od 1888, Beograd 1901, 13; GIDNS, X, 1937, 96; XII, 90-92; Vasilije Krestić, Istorija srpske štampe u Ugarskoj 1791-1914, Novi Sad 1980, 298-303; Živan Milisavac, Istorija Matice srpske 1864-1880, II, Novi Sad 1992, 352. V. Đ. Krestić