ZMAJ JOVINA ULICA

Nekada se današnja Zmaj Jovina zvala Glavna ulica, od Trga slobode do Vladičanskog dvora. U vreme Austrije zvala se nemački Hauptgasse, a posle Austro-ugarske nagodbe 1867. mađarski Fö utca, kasnije ulica Lajoša Košuta.Između dva svetska rata ulica je nosila ime Kralja Petra I. Tada je Jovan Jovanović Zmaj imao ulicu Zlatne grede, u kojoj se, na mestu današnje gimnazije, nalazila njegova rodna kuća. Za vreme okupacije (1941-44) Glavna ulica nosila je ime mađarskog saveznika Musolinija, a regentu Miklošu Hortiju dat je bio bulevar (danas Mihajla Pupina). Pošto je nekadašnji bulevar Kraljice Marije posle oslobođenja nazvan bulevar Crvene armije, Glavna ulica je, kao i svuda, posle dobila ime Maršala Tita (kratko vreme posle oslobođenja ponovo je bila ulica Kralja Petra I). Potom je naziv Bulevara bio Maršala Tita, a Glavna ulica je konačno ustanovljena kao Zmaj-Jovina. Glavna pijaca i ,,siti" - prvobitni i najstariji naziv ove ulice bio je Magazinska, prema njenoj funkciji u staro doba. Tu su se nalazili dućani i trgovački magazini s raznom robom, a ispred celom dužinom ulice, od glavnog trga do Vladičanskog dvora, bila je glavna pijaca. Kad je pijaca između dva rata premeš tena i kad su počele da budu pijace Riblja, Futoška i Temerinska, Glavna ulica postala je ,,siti' - trgovački centar, sa luksuznim prodavnicama različitog profila i uglednim zanatskim radnjama. I danas je ova ulica trgovačka, a iskorišćena su i dvoriš ta za razne zanatske radnje, kancelarije i butike, kao i uličneugostiteljske bašte.

Trgovac Filip Nedeljković sagradio je kuću br. 26, na mestu stare koju je kupio 1838. na licitaciji od Ane Blažić Maslakove. To je dvospratna građevina sa simetričnom fasadom i širokimulazom na sredini. Na spratu su prostorije Zmajevih dečjih igara, a u uličnim lokalima prodavnice mahom tekstilne robe i obuće.

Kuća br. 24. bila u vlasništvu trgovca Hernca, a sada je u lokalu sa ulice prodavnica obuće „Planika”. Kuću Antonija Georgijevića, gvožđara, br. 22, danas zauzima na sprat Sterijino pozorje, a u podrumu, zasvedenim poluoblim svodom sa lukovima, nalazi se knjižara „Most” izdavačko-knjižarske agencije Prometej. U lokalu sa ulice je papirnica „Savremena”. U dnu dvorišta s desne strane bile su prostorije čuvene Književne zajednice Novog Sada. Na dvorišnoj fasadi uličnog trakta može se videti zazidano topovsko đule iz vremena bombardovanja Novog Sada sa Tvrđave 12. juna 1849. godine.

Zgrada br. 18 pripadala je trgovcima, Novakoviću potom Matiću, a susedna, br. 20, bila je u vlasništvu porodice Koda. Na spratu te zgrade nalaze se prostorije AdvokaTske komore Vojvodine. Na fasadi je spomenploča posvećena znamenitom advokatu Jovanu Muškatiroviću.

Prodavnica konfekcije „Novitet” nalazi u br. 16. I ova zgrada je iz druge polovine XVIII veka. Još pre Bune pripadala je Marku Popoviću i njegovoj sestri Mariji Trandafil. Tu su 1883. otvorili knjižaru i štampariju Markovi sinovi braća M. Popović - Đoka i Ćira. U dvorištu su zanimljiva vrata od kovanog gvožđa na ulazu u stepenište. U velikom dvorištu su mnogobrojni lokali, među kojima i „Vetpromove” apoteke, veterinarska i humana.

Dvospratna kuća br. 14, sa prodavnicom elektro-robe „Progres” u lokalu sa ulice, sagrađena je u drugoj polovini XVIII veka, a pripadala je porodici Polit. Kupio ju je 1843. Jovan, otac političara Mihaila Polit-Desanči- ća. Sačuvan je ,,Bau- Plan” iz 1851, projekt za popravku i adaptaciju posle rušenja kuće u Buni.

Zgrada br. 12 takođe je jako stradala u Buni. U lokalu sa ulice je knjižara i papirnica „Svetlost-komerc”. U dvorište se ulazi kroz uski hodnik. Interesantna su stara gvozdena vrata podruma sa ostacima floralne ornamentike od kovanog gvožđa. Ovu kuću kupili su od udove Josifa Pakvora braća Milutinović, trgovac Lazar i advokat dr Arsen, za decu svoje sestre Olge, Vladimira i Andriju Divilda. Sve tri Milutinovićeve kuće (pod brojevima 8, 10 i 12) nacionalizovane su 958, a pojedini stanovi, koji su iz nacionalizacije izuzeti, i danas su u vlasništvu potomaka.

I susedna kuća br. 10 je iz XVIII veka. Porušena je u Buni, obnavljanjem je izmenjena U njoj su neko vreme živeli Svetozar Miletić i njegova kći Milica i zet Jaša Tomić, a tu je kraće vreme smeštena i Srpska čitaonica. Kuća je bila vlasništvo Stefana Stefanovića, vlasnika gostionica „Kod dva anđela” u Pašićevoj i žene mu Danice rođ Gradić, a kupili su je 1929. braća, trgovac Slavko i lekar dr Obrad Milutinović.

Kuća br. 8 je iz XVIII veka. I ovde se na dvorišnoj fasadi nalazi komunikacioni balkon na kamenim konzolama, sa blago zasvođenim lukovima između. Ova kuća pripadala je fondaciji Marije Trandafil. Kupio ju je 1921. trgovac Lazar Milutinović i u lokalu sa ulice otvorio galanterijsku prodavnicu „Kod goluba”, koja je radila do 1945.

Zgrada br. 6, u kojoj je radionica i prodavnica satova „Zenit”, poti- če iz XVIII veka. Pošto je u Buni stradala, pretrpela je kasnije velike izmene. Dvorišnom fasadom dominira balkon sa zidani konzolama. U kući br. 4, sagrađenoj pre Bune 1848/49. bio je smešten nekada Magistrat, a zatim sud. Dobrotvorka Marija Trandafil je ovo dvospratno zdanje poklonila Srpskoj pravoslavnoj crkvenoj opštini. Na fasadi je u natpisu stajalo da je to svojina SPC, pa su stari Novosađani i zgradu nazivali „Svojina”. Na spratu je sada redakcija lista Nezavisni. U lokalu sa ulice je knjižara „Ljubitelji knjige”. U dvorištu je trgovac Milorad Sazdanić podigao pravougaonu građevinu, u kojoj je nekada bio bioskop „Korzo”. U delu podruma iz dvorišta uređen je restoran ,,Kod keca” nekada s baštom, dok se danas dvorište kompletno renovira.

Prva kuća na desnoj strani, broj 2, pripadala je nekada Paskoviću, upravniku patrijaršijskog imanja u Dalju. Oko 1800. postala je vlasništvo trgovca Ljubomira Stefanovića i njegove sestre Aleksandre udate Pavlović. Pre Drugog svetskog rata je tu bila Stefanovićeva špecerajska radnja „Kod tri glave šećera”, a posle rata robna kuća „Progres”. Leva strana ulice počinje Katedralom (zgrada ispred nje je posle Drugog svetskog rata porušena). Na uglu Katoličke porte i Zmaj-Jovine nalazila se prodavnica Noviteta, a u kući br. 1 (pre rata su brojevi počinjali od Ristićeve radnje i bili su parni) je prodavnica štofova „Uzor”, dok je pre rata tu bila zlatarsko-sajdžijska radnja Pavla Sajdlinga.

U zgradi br. 3 imao je prodavnicu tekstilne robe Danilo Burhard, a i sad se tu prodaje tekstil. Na spratu je Klub odbornika i boraca, u kojem svoje radne sastanke održava i Novosadski klub. Nižu se zatim kuće sa lokalima, pretežno jednospratne. Zgrada br. 5 pripadala je poznatom trgovcu Jovanu Ćulumu, predsedniku Crkvene opštine, zaslužnom za prihvatanje i smeštaj dece iz Šarvara za vreme okupacije. U njegovoj zgradi manufakturnu radnju imala su pred Drugi svetski rat braća Vardić.

U jednospratnoj kući br. 7 sa ulazom iz ulice Laze Telečkog bila je trgovina sa stovarištem espapa Dimitrija Obrada Milutinovića, tasta dr Svetozara Miletića. Kuća je izgorela u bombardovanju za vreme Bune. Svetina i gardisti su je opljačkali. Uz pomoć erarskog zajma Dimitrije Obrad je kuću obnovio. U njoj je, po povratku iz Rusije, od 1912. Do svoje smrti 1926, živeo brat Dimitrijeve žene Jelisavete Nikola Forović, svetski putnik (na podsticaj Milana Savića i uz njegov predgovor, objavio je svoj dnevnik s puta iz 1865. Na jedrenjaku u Ameriku). U kući br. 9, u koju se takođe ulazi iz ulice Laze Telečkog, na spratu su se nalazile prostorije Društva književnika Vojvodine, a u prizemnom lokalu je knjižara „Vuk Karadžić”. I pre rata ovde se nalazila knjižara-antikvarnica Menahema Papa. Tu su u nizu dalje razne prodavnice. Pre rata u ovom delu Glavne ulice nalazila se apoteka Vladislava Nenadovića, zatim kolonijalnodelikatesna prodavnica Dragutina Ćurčića, Niševićeva radnja sa staklarijom i posuđem, pomodne trgovine braće Mirosavljević, Mora Kertesa, kao i Žarka Tatarskog i dr.

Poslednja u tom nizu je nekadašnja Raletićeva kuća, br. 27. Na uglu Zmaj Jovine i Miletićeve, br. 19, je jedna od većih jednospratnih građevina na neparnoj strani. Potiče iz vremena klasicizma. U prizemlju ima deset otvora za izloge i ulaze u lokale, na spratu 13 prozora, dok su u Miletićevoj još četiri otvora i četiri prozora.

Zgrada br. 21 je jednospratna, sa centralnim ulazom pod sfernim svodovima razdvojenim lukovima. Na spratu ima osam prozora. U zgradi br. 23 stanovali su Svetozar Miletić i Jaša Tomić sa suprugom Milicom. Pripadala je udovici Marti Kuzmanović, a u međuratnom i posleratnom periodu porodici Vasiljević. U prizemlju je bila manufakturna trgovina braće Vučkov. Zmaj-Jovina ulica je uređena povodom svetskog prvenstva u stonom tenisu 1981. godine, tada su okrečene i osvežene fasade, donekle je vraćen njihov starinski izgled, a u jednom delu ulice posađene već odrasle sadnice lipe sa strane i postavljene kružne klupe oko drveća.

Spomenik Jovanu Jovanoviću Zmaju, Novosađaninu, lekaru po profesiji, ali i poznatom pesniku, prevodiocu, rodoljubu i pokretaču nekoliko listova, nalazi se ispred Vladičanskog dvora Bačke eparhije, na kraju ulice koja nosi pesnikovo ime. Ranije se zvala Kralja Petra I, a najpre Magazinska. Rad je beogradskog vajara Dragana Nikolića iz 1984. Bronzana figura Zmaja u prirodnoj veličini na postamentu je od jablaničkog granita, nedaleko od nekadašnje kafane „Kod puža”, koju je držao Laza Jeremić, na samom ulazu u Lebarski sokak, gde je Zmaj najradije dolazio i sedeo do zore. Ove sedeljke sa onima koji su tu navraćali opisane su u jednoj pesmi Svetolika Lazarevića, uz podatak da je Zmaj iz ljubavi prema svome konju, što ga je celu noć čekao ispred kafane, dao da se njegova koža odere, kad je uginuo, i čuvao je na tavanu.