Katolička crkva

Prva katolička crkva u Novom Sadu iz prvih decenija XVIII veka bila je skromna, privremena građevina, koja je 1742. porušena. Na istom mestu izgrađena je nova. Posle pada Beograda u turske ruke 1739. ovamo se doselilo mnogo imućnih katolika, kojima je posao dobro išao, pa su uskoro mogli da odvajaju i za gradnju crkve. Katolički nadbiskup Gabor Patačić osvetio je novu crkvu 1742. godine.

U bombardovanju 12. juna 1849. i ona je bila zapaljena i srušen joj je toranj. U kasnijoj obnovi prvobitni toranj nije u celosti rekonstruisan. Novosadski katolici nisu bili zadovoljni izgledom, pa su u Gradskoj skupštini dali inicijativu da se podigne takav koji će priličiti Novom Sadu kao slobodnom kraljevskom gradu. Godine 1891. doneta je odluka da se dotadašnja crkva poruši i na istom mestu izgradi nova. Tada najiskusniji arhitekta Georg Molnar izradio je planove tokom 1892. i nije za taj obiman posao tražio nikakvu materijalnu nadoknadu da gradu i svojoj crkvi pomogne. Iste godine stara crkva je porušena, a sledeće građevinski preduzimači, majstori Stefan Gusek i Karl Lerer, pod nadzorom glavnog projektanta Molnara, već u novembru 1893. završavaju građevinski deo posla. U oktobru 1894. podignut je na toranj osvećeni pozlaćeni krst. Toranj je visok 72 metra. Crkva je dugačka 52, široka 25, visina krova iznosi 22 metra. Postavljena je na pravcu severoistok jugozapad. U crkvu se ulazi kroz masivni dvokrilni portal, iznad njega je grb u reljefu sa tekstom Crux amore (Krst ljubavi).

U crkvi ima četiri oltara. Glavni je u apsidi gde je velika slika Majke Božije, sa ugarskum kraljevima i svetiteljima Ištvanom (Stefanom) i Laslom (Ladislavom). U drvetu je rezan lik Boga Oca, a ispod su likovi jevanđelista i motivi iz Biblije. Levo od apside je oltar Uskrsnuća Isusova sa figurama u drvetu svetih Petra i Pavla. Treći oltar je posvećen sv. Florijanu, zaštitniku vatrogasaca, gde su u drvetu izgrađene figure svetih Emerika i Elizabete, a tu je i slika sv. Porodice. Četvrti oltar smešten je ispod hora i posvećen je Hristovom grobu sa figurama četiri anđela. Skulpture na svim oltarima su kolorisane ili su rađene u imitaciji kamena (mramorizacija). Ispod hora u plićoj niši smeštena je bista arhitekte Georga Molnara. On je radio sa majstorima i umetnicima iz Budimpešte, Temišvara, Subotice, kao i iz Tirola, ali najviše s majstorima iz Novog Sada: zidar Karl Lerer, kamenorezac Johan Šoman, stolari Matijas Drah i Filip Jaus, vajar Gustav Frajhtner, bravar Leopold Bernold, staklorezac Lajoš Vurst, tesari Stefan Gusek i Karl Bek, farbari Franc Štajn i Ilijaš Vincens, krovopokrivač Jozef Klajnček, livac Emerik Dicgen, gromobrandžija Johan Huk, električar Franc Vic i dr. Orgulje je postavio Gerb Riger Jagerdorf iz Šlezije, a umetničku rezbariju izveo je Ferdinand Štufleser iz Tirola.